Hoće li novi papa dopustiti ženama da postanu svećenice?

Kad je 2013. izabran papa Franjo, suočio se s glasnim pozivima za proširenje uloge žena unutar Rimokatoličke crkve, prenosi Al Jazeera.

U određenoj mjeri, odgovorio je na te zahtjeve. Franjo je ženama omogućio sudjelovanje na ključnim sastancima; dopustio im je visoke funkcije unutar moćne crkvene birokracije; i imenovao prvu ženu na čelo guvernerata Vatikana. Za neke, to su bili veliki koraci za jednu duboko konzervativnu instituciju. No, za mnoge druge, Franjini potezi nisu bili dovoljni da Crkvu učine uistinu inkluzivnom.

Uloga žena u Crkvi

Sada, dok kardinali svakodnevno održavaju sastanke prije početka izbornog procesa nakon njegove smrti 21. travnja, uloga žena u Crkvi ostaje duboko podijeljeno pitanje. Kada kardinali konačno izađu iz svoje "čahure" u Vatikanu, hoće li izabrati papu koji će graditi na Franjinim promjenama – ili nekoga tko bi ih mogao poništiti?

"Žene ne zadržavaju dah u iščekivanju“, rekla je Kate McElwee, izvršna direktorica Konferencije za ređenje žena, neprofitne organizacije usmjerene na prava žena unutar crkvenih institucija. „

"Postoji određena tjeskoba hoće li sljedeći pontifikat donijeti nazadovanje jer postoji stvarna želja da se projekt uključivanja žena nastavi."

Nedovršeni projekt

Franjina ostavština kada je riječ o ženama u Crkvi još je uvijek predmet rasprave.

Dao je ženama pravo glasa o crkvenim pitanjima na Sinodi biskupa. Također je imenovao desetke žena na visoke položaje, uključujući Barbaru Jattu kao ravnateljicu Vatikanskih muzeja, sestru Raffaellu Petrini kao predsjednicu moćne Države Vatikanskog Grada, i sestru Simonu Brambillu kao prvu ženu na čelu jednog vatikanskog ureda za redovničke zajednice. Tijekom njegova pontifikata, udio žena u crkvenoj radnoj snazi porastao je s oko 19 na 23,4 posto, prema vatikanskim podacima.

No, za neke, to su bile samo kozmetičke promjene. Papa nije napravio pomak u vezi s kontroverznim pitanjem ređenja žena, posebno kao đakonica ili svećenica.

U Katoličkoj crkvi, uloga đakona uključuje određene vjerske funkcije poput asistiranja tijekom mise i krštenja, ali ne uključuje obavljanje većine sakramenata.

Papa Franjo je osnovao dvije komisije – prvu 2016., a drugu 2020. – kako bi razmotrile mogu li žene služiti kao đakonice, proučavajući postojanje takve prakse u ranim stoljećima Crkve. Izvješće prve komisije nikada nije objavljeno jer članovi nisu postigli suglasnost, prema Franjinim riječima, dok druga komisija nikada nije završila svoj rad. Godine 2024., u intervjuu za američki CBS, Franjo je jasno odgovorio s "ne" na pitanje o ređenju žena za đakone. No, nekoliko mjeseci kasnije, odobrio je završni dokument sinode u kojem stoji da bi to pitanje trebalo ostati "otvoreno."

"Osjećaj je kao da je otključao vrata, ali ih nije u potpunosti otvorio", rekla je McElwee.

Što se tiče ređenja žena za svećenike, papa Ivan Pavao II. izdao je 1994. zabranu koja je od tada više puta potvrđena.

Klub za muškarce

Ta je podzastupljenost danas očita dok članovi isključivo muškog tijela raspravljaju o budućnosti Crkve. Na predkonklavnim sastancima u Rimu, kardinali raspravljaju o ključnim pitanjima i prioritetima koje bi budući papa trebao moći riješiti – od seksualnih i financijskih skandala Crkve, preko globalne krize vjere, do odnosa s Kinom i važnosti kanonskog prava.

Većinu kardinala koji će ovaj tjedan glasati za novog papu imenovao je papa Franjo i oni su uglavnom usklađeni s mnogim aspektima njegove agende, poput socijalne pravde, migracija i klimatskih promjena. Ipak, promatrači ističu da nisu jasno izrazili stavove o ženama u Crkvi.

Godine 2023., kardinal Anders Arborelius, biskup Stockholma, rekao je da je „važno uočiti da postoje i drugi načini“ na koje žene mogu služiti Crkvi "osim ređenog služenja". Na predkonklavnom govoru ovog tjedna, talijanski kardinal Beniamino Stella, poznat kao Franjin blizak suradnik, iznenadio je kolege svećenike optuživši Franju da je stvorio "kaos" u Crkvi otvaranjem vatikanskih uprava osobama koje nisu klerici – muškarcima i ženama.

Sestra Marie, redovnica koja je u Vatikan stigla iz Marseillea u Francuskoj u iščekivanju izbora novog pape, složila se.

"Svatko ima svoju ulogu i mi smo sretne ostati na svom mjestu, koje nije unutar hijerarhije Crkve“, rekla je, zamolivši da se njezino prezime ne objavi.

"Žene kao đakonice ili svećenice bi denaturalizirale instituciju Crkve i proces prenošenja vjere", dodala je.

Također postoji i konzervativna struja koja je bila ogorčena Franjinom odlukom da na visoke pozicije imenuje ljude koji nisu klerici. U intervjuu za talijanski list Repubblica prošlog tjedna, njemački kardinal Gerhard Ludwig Müller, vodeći konzervativac, istaknuo je da je Rimska kurija – upravno tijelo Rimokatoličke crkve – crkveno tijelo koje ne bi trebali voditi laici, što se vjerojatno odnosi na imenovanje sestre Brambille prošle godine.

Stvarnost koja već postoji

Ipak, Crkva si više ne može priuštiti ignorirati pitanje žena i njihove uloge, smatra Sabina Pavone, profesorica povijesti kršćanstva na Sveučilištu u Napulju L’Orientale i članica Talijanskog društva povjesničara.

"Postoji svijest da se o toj temi mora razgovarati jer se i dalje smatra jednom od gorućih tema, ali način kako to učiniti – to još nije jasno", rekla je Pavone.

Pitanje uključivanja žena u Crkvu sve je više i praktično pitanje, ključno za funkcioniranje katoličkih institucija, naglasila je. Žene već vode mnoge aktivnosti diljem svijeta – od upravljanja župama, podrške lokalnim zdravstvenim sustavima do poučavanja – dok sve manje muškaraca ulazi u svećeništvo.

"Crkva se već promijenila", rekla je Pavone. "I Crkva mora držati korak s tom stvarnošću."